Kako da savladate strah?

Jedan od mojih najvećih strahova godinama unazad bio je strah od skijanja. Da li je to strah od pada, povrede, brzine ili sve ovo zajedno, nisam mogla u potpunosti da prepoznam.

make it happen

Obožavam sneg, zimu, planinu, visinu, a skijanje…hmm, nisam baš sigurna.
Naučila sam da skijam još kao dete. Međutim, nikada nisam do kraja savladala tu veštinu, jer me je strah sprečavao da skijam sa uživanjem i lakoćom. Govorila sam sebi: “Moram da naučim dobro da skijam”, ali se nikada nisam zapitala zašto moram. Zbog čega mi je to važno? Da li mi je uopšte važno?  Ili možda – kome je to važno?

I tako sam mnogo puta “pokušavala” da  uživam u skijanju. Krenem, i posle dva-tri dana – odustanem. Svake godine isti obrazac.

E, ove godine sam odlučila da ispitam taj svoj obrazac. Zašto odustajem? Inače nisam neko ko lako odustaje. Naprotiv.

Posle prvog dana sam, kao i obično, želela da odustanem. Bilo je previše naporno, iscrpljujuće, sve vreme sam bila u grču, strahu. A u glavi milion negativnih misli: “Šta ako padnem, ako se povredim? Nije ovo za mene, došla sam da se odmorim, a ne da se mučim…” Nalazim toliko opravdanja da odustanem, a opet pomislim na onaj fenomenalan osećaj kada sam na vrhu – predivan pogled, osećaj slobode, mir… kada osvojiš planinu. Ništa lepše.

I setim se jedne divne rečenice:

” Strah postoji samo dok ga se plašimo.”

Odlučila sam da promenim tok svojih misli. Setila sam se jedne divne mentalne vežbe. Zamislila sam da se nalazim u balonu. To nije običan balon. U njemu sam  potpuno sigurna i zaštićena. Setila sam se svih svojih resursa i svih situacija kada sam bila hrabra, opuštena, sigurna i zaštićena i stavila ih u balon.

Imam sve resurse koji su mi potrebni za uspeh.

Osetila sam veliko olakšanje. Znala sam da će sve biti u redu. Da ja to sigurno mogu.

Oko mene su tog dana bili divni ljudi koje vidim prvi put u životu. Neki od njih su takođe bili uplašeni.

Počeli smo da bodrimo jedni druge, zamišljajući kako će nam biti fenomenalno kada savladamo ovaj izazov i spustimo se do kraja staze. Koliko ćemo biti ponosni na sebe. Mnogi od njih su me poslušali i napravili svoje sigurne balone, sa resursima koji su njima potrebni za uspeh.

I uspeli smo! Svakog sledećeg dana bilo je sve bolje i bolje. Lakše. Počela sam da uživam i da se radujem svakom narednom danu na ski stazi. Sledećem izazovu.

Ako jedan može nešto da uradi, mogu i svi ostali.

Setite se ovoga kada pomislite da nešto ne možete, kada vas je strah.

Podrška je uvek tu ako smo dovoljno otvoreni da je vidimo, čujemo ili osetimo. Nekada su to nama bliski ljudi, a ponekad potpuni stranci. Ukoliko držimo svoj um i svoje srce otvorenim pojaviće se sigurno u vidu mudrog učitelja ili u vidu uplašene grupe skijaša početnika.

Važno je da verujete i da budete dovoljno otvoreni i fleksibilni da je primetite.

“Kada učenik bude spreman, učitelj će se pojaviti.”

Želim vam puno uspeha i uživanja u novim životnim izazovima i avanturama!

Iva Pavlović Pušica