Da li se prošlost može menjati?

Šta vi radite kada se posvađate sa nekim ili doživite neku neprijatnost?

Možda pripadate onima koji su u stanju da ceo dan ili danima nakon neprijatnog događaja vrte isti film u glavi i na neki način se “zaglave” u prošlosti (što mu nisam rekla ovo, reći ću mu to kad ga vidim…). Sada posmatrajte šta bi se desilo u budućnosti ako biste nastavili sa takvim ponašanjem – za godinu, dve, pet, deset…

Zamislite na momenat kako bi bilo kada biste mogli da promenite sećanje na događaj? Da promenite osećanja u vezi sa neprijatnim događajem? Kako bi bilo kada biste mogli da putujete kroz vreme i odete nekih 5, 10 godina u budućnost…i pogledate na tu situaciju sa vremenske distance. Kako će vam ta situacija izgledati tada? Možda biste iz budućnosti tako mudriji i zreliji mogli sebi danas da date neki savet.

Ili zamislite da ste režiser tog filma. I krenete da se igrate, eksperimentišete – dodate neku boju ili obojite crno-belo čitav film ili pojedine sekvence, fotografije. Posvetlite ili potamnite, utišate ton ili ubacite neki smešan zvuk, odaljite ili približite sliku, spustite ili podignete, smanjite ili povećate, promenite mesto, vidite sebe u slici ili van nje. Vidite sebe kako ste rešili problem. Možda pronađete šta je smešno u toj situaciji ili vam sinu neke duhovite ideje ili rešenja. Možete da radite šta god poželite – vi ste režiser tog filma. Sve dok ne osetite promenu na bolje i olakšanje kada pomislite na taj događaj.

Koliko god da vam ideja da se prošlost može menjati deluje luckasto podsetiću vas na to da se “ne bojite svojih neobičnih razmišljanja, zato što sva danas prihvaćena razmišljanja su nekada bila neobična”.

Iva Pavlović Pušica