Kako da vaše dete uči brzo, lako i uspešno uz NLP?

Pre neki dan razmišljam kako moje dete konačno može da sedi dok uči. U prvom i drugom razredu učio je tako što je skakao na pilates lopti, šetao po sobi dok čita i stajao za stolom dok piše domaći. Jedino tako je mogao da ostane koncentrisan. I to je sasvim u redu. Ovo je njegov stil učenja. I što je najvažnije – donosi dobre rezultate, a dete je srećno i zadovoljno. Svi uslovi su ispunjeni.

A u školi je tek bilo “zabavno”. Kada se samo setim…  Bili smo baš kreativni smišljajući ideje  kako da on uči na način koji je za njega najprirodniji, a da ne remeti nastavu, ni ostalu decu.

Možda i vi poznajete nekoga ko ima “probleme u učenju”, nedostatak fokusa, koncentracije, motivacije, tremu?

Kada shvatimo kako naš um funkcioniše i kada znamo da postoje različiti stilovi učenja u zavisnosti od načina na koji razmišljamo, možemo se rešiti ovih problema.

Neki ljudi uče pomoću slika – to su vizuelni tipovi, drugi uče pomoću zvukova – auditivni tipovi. A neki uče radeći, prolazeći kroz iskustvo – to si kinestetički tipovi.

Sva deca mogu uspešno da uče ukoliko su podučavana i uče u skladu sa njihovim stilom učenja. Njihov potencijal je neograničen. Postoje jednostavne tehnike i metode za prevazilaženje izazova u učenju.

Kada nauče kako da uče i kada se otklone mentalne blokade, deca postižu mnogo bolje rezultate u školi – poboljšava se memorija, fokus, koncentracija, samopouzdanje i zadovoljstvo dece.  Raste motivacija i deca uče brže i efikasnije.

Istraživanaj su pokazala da 29 odsto učenika u osnovnoj i srednjoj školi uči na vizuelan način (pomoću slika), 34 odsto na auditivan način (pomoću zvukova ili muzike), a 37 odsto na taktilno-kinestetički način (pomoću kretanja, dodirivanja, aktivnosti).

Postoje tri osnovna stila učenja: vizuelni, auditivni i kinestetički.

Kako da prepoznate da li je vaše dete vizuelni, auditivni ili kinestetički tip učenika?

VIZUELNI tipovi razmišljaju primarno u slikama. Oni stvarnost doživljavaju prvenstveno putem čula vida. Sve će pažljivo posmatrati i pamtiće ono što su videli. Zapažaju govor tela i izraze lica. Brzo pričaju i prijatelji im često govore da uspore. Gestikulacija se odvija u predelu grudi. Važno im je kako izgledaju.

AUDITIVNI tipovi razmišljaju primarno u zvukovima, obraćaju pažnju na njih ili čuju neki glas iznutra. Oni stvarnost doživljavaju uglavnom uz pomoć čula sluha. Vole muziku i vole da prave buku. Oni vole da pričaju sa svojim prijateljima i radije će pozvati prijatelje, nego im pisati poruke. Govore polako zato što im je potrebno vreme da izaberu prave reči jer su im reči važne. Njima je najlakše u našem obrazovnom sistemu.

KINESTETIČKI tipovi razmišljaju primarno koristeći osećanja. Oni su svesni svojih osećanja i telesnih senzacija. Mogu biti vrlo aktivni. Uživaju u sportu. Sedenje im teško pada. Oni najsporije obrađuju informacije i potrebno im je puno vremena da daju odgovor. Ukoliko im date dovoljno vremena i ne požurujete ih, njihovi odgovori mogu biti jako dobri. Često ne gledaju sagovornika u oči, pa nastavnici mogu da pomisle da su nesigurni. Njima je najteže u našem obrazovnom sistemu.

Na koji način svaki od ovih tipova najefikasnije i najbrže uči?

Evo par saveta:

VIZUELNI tipovi uče gledajući. Najbolje uče pomoću slika, boja, dijagrama, grafikona, crteža, filmova. Dopada im se učenje pomoću mapa uma. Bilo bi dobro i da hvataju beleške na času – lakše će zapamtiti ono što su pročitali, nego ono što su čuli. Bolje pamte ukoliko podvlače tekst koristeći više boja. Njima ne treba puno objašnjavati, ne vole detalje – dovoljno je da im pokažete sliku i da odgovarate na njihova pitanja. Ukoliko im previše objašnjavate dok im prikazujete slike, pažnja će im biti podeljena i neće dobro razumeti. Koristan savet za njih bi bio da malo razmisle (izbroje do 3) pre nego što daju odgovor.

AUDITIVNI tipovi najbolje uče slušajući, izgovarajući reči naglas ili u sebi. Bolje će zapamtiti ono što ljudi govore ili ono što su čuli, nego ono što su pročitali. Vole da uče sa prijateljima. Može im prijati i muzika u toku učenja (muzika za Mocartov efekat). Mogu da pročitaju beleške i snime ih na telefonu. Koristan savet za njih bi bio da  što više posećuju predavanja.

KINESTETIČKI tipovi uče prolazeći kroz iskustvo, praktičan rad. Najbolje bi bilo da sami osmisle i nacrtaju slike, mape uma. Dopada im se interaktivno učenje preko kompjutera. Ponekad im prija i šetnja tokom učenja. Kretanje im pomaže da budu u fokusu, da održe pažnju. Koristan savet za njih bi bio da uče u kraćim intervalima i da češće prave pauze – na svakih dvadeset do trideset minuta.

Većina male dece, učenika osnovne, pa čak i srednje škole najbolje uči kada su angažovani, u pokretu.

Međutim, u školi ovu decu mogu označiti  kao hiperaktivnu, a često je samo u pitanju njihova prirodna potreba u učenju. Ova deca će se bolje fokusirati ukoliko crtaju, žvrljaju, boje, igraju se sa nekim predmetom u rukama, što svakako ne remeti ostale učenike, ni nastavu.

Možda će neki od vas pomisliti da ta deca ustvari ne žele da uče, već da se igraju. A najbolje se uči kroz igru, dok se zabavljamo i ne shvatajući da učimo.

Najbolje je da deca uče kao kada su bila mala, tako što će angažovati sva čula. Da uče putem slika, boja, muzike, ritma, emocija, iskustva, aktivnosti, pokreta, mašte.

Učenje treba da bude zabavno – tako se poboljšava i kvalitet i kvantitet naučenog. Važno je probuditi radoznalost, interesovanje i ljubav prema učenju. Povezati učenje sa realnim životom.

Kako bi bilo da odvedite dete u prirodu, na sajam nauke, u muzej, na izložbu? Posmatrajte sa detetom prirodu, jer priroda je najbolji učitelj. Prema procenama stručnjaka 80 odsto ukupnog znanja deca stiču van škole.

Pomozimo im da probude ljubav prema nauci i učenju.

Ukoliko vas ova tema zanima, na našem Institutu se organizuju edukativne radionice za tinejdžere i decu. A jedna od važnih tema, naročito za tinejdžere je kako učiti brzo, lako, kreativno i uspešno.

Više o ovoj temi i našem treningu za tinejdžere –  USPEŠNO I KREATIVNO UČENJE UZ NLP

Neka učenje bude zabavno!

Iva Pavlović Pušica